Ivan Gundulić

Rođen u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine u jednoj od uglednijih plemićkih obitelji toga grada, koja je obavljala administrativne državne poslove Dubrovnika i okolice.

Ivan Gundulić je bio najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Školovao se je u Dubrovniku, a glavni predavači su mu bili Camillo Camilini i Petar Palikuča. Za vrijeme školovanja, kao i u odraslo doba, bio je izložen propovijedima i nauku isusovaca koji su u to vrijeme započeli svoj rad u Dubrovniku.

Nakon završetka obrazovanja, godine 1608., postao je član Velikog vijeća. Dva puta je bio izabran knezom u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je obavljao poslove pravnika.

Bio je vrlo mirna osoba i živio dosta povučeno, zbog toga je, navodno, dobio nadimak „Mačica”.

1628. godine oženio se s Nikom Sorkočević. Tijekom njihova kratkog bračnog života imali su tri sina i dvije kćerke. Najstariji od njih, Fran Gundulić, je kasnije postao general, a Šiško hrvatski pjesnik.

Godine 1636. bio je izabran senatorom, a dvije godine kasnije postao član Malog vijeća. Nikada nije postao knezom Dubrovačke Republike jer je preminuo prije 50. rođendana. Po zakonu Republike, knez je mogao biti izabran samo nakon pedesete godine života.

Umro je u Dubrovniku 10. prosinca 1638. godine u 49. godini, vjerojatno od upale porebrice. Njegovo tijelo je sahranjeno u franjevačkoj crkvi, gdje su pohranjeni i najstariji primjerci njegovog pismenog rada.

Književni rad

Gundulićev pisani rad započinje pisanjem pjesama i drame u stihu. Najčešći stil njegovih djela je osmerac. Njegove drame su se najčešće bavile mitološkim i književnim temama, a imale su naglašenu scenografiju, popraćenu plesom i glazbom. Nažalost, dosta je njegovih dramskih djela izgubljeno, kao npr.: Galatea, Kleopatra, Koraljka od Sira, Posvetilište ljuveno i Adon. Sačuvana su djela kao: Arijadna, Dijana, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Armida.

Zbog načina rada, privlačnosti epskih slika te oštrine njegovih dramskih zapleta, Ivan Gundulić je bio ispred većine pisaca svojeg vremena, pa je zbog toga dobio status „klasika” te književnu slavu još za života.

Ivan Gundulić je najstariji hrvatski barokni pisac. U svojim djelima bavio se je motivima prolaznosti ljudskog života. Kao kršćanski pisac dokazao se je svojim djelom „Pjesni pokorne kralja Davida”, u kojem se nalaze teološke meditativne pjesme i prepjev sedam pokornih psalama.

U Veneciji 1622. godine izašlo je prvo izdanje poeme „Suze sina razmetnoga”, koja je predstavljala novinu u sastavu starije hrvatske književnosti. Zbog ovog je djela postao uzorom drugim hrvatskim pjesnicima.

Hrvatski narodni preporod je proglasio Gundulića značajnim ilirskim autorom zbog njegova utjecaja na oblikovanje hrvatskog jezika, čime je zaslužio status kanonskog pisca starije hrvatske književnosti.

Bio je slavan već za vrijeme svoga života, a još i danas njegovo ime živi u rodnom gradu. Dubrovnik mu je dao veliku počast imenovanjem Gundulićevog trga, na kojem je postavljen i njegov kip, rad hrvatskog kipara Ivana Rendića.

Gundulićevo djelo s ponosom još i danas živi na hrvatskoj pozornici. Iz godine u godinu u njegovom Dubrovniku, za vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara, čuju se riječi kojima se Hrvati i danas ponose.

U njegovoj znamenitoj „Dubravki” Ivan Gundulić je napisao:

„Himna slobodi”

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti.

L C