Ivan Gundulić
Rodjen u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine u jednoj od uglednijih plemičkih obitelji toga grada, koja je obavljala administrativne državne poslove Dubrovnika i okolice.
Ivan Gundulić je bio najstariji sin Frana Gunduliča i Džive Gradić. Školovao se je u Dubrovniku a glavni predavači su mu bili Camillo Camilini i Petar Palikuča. Za vrijeme školovanja kao i u odraslo doba, bio je izložen propovijedima i nauka Isusovaca koji su u to vrijeme započeli svoj rad u Dubrovniku.
Nakon završetka obrazovanja, godine 1608., postao je član Velikog Vijeca. Dva puta je bio izabran Knez u Konavlima, 1615. i 1619. godine. U Dubrovniku je obavljao poslove pravnika.
Bio je vrlo mirna osoba i živio dosta povučeno, zbog toga je, navodno, dobio nadimak “Mačica”.
1628. godine oženio se s Nikom Sorkočević. Tijekom njihova kratkog bračnog života imali su tri sina i dvije kčerke. Najstariji od njih, Fran Gundulič je kasnije postao general a Šiško, hrvatski pjesnik.
Godine 1636. bio je izabran senator a dvije godine kasnije postao član Malog Viječa. Nikada nije postao knezom Dubrovačke Republike jer je preminuo prije 50tog. rođendana. Po zakonu Republike, knez je mogao biti izabran samo nakon pedesete godine života.
Umro je u Dubrovniku10. prosinca 1638. godine u 49toj godini, vjerovatno od upale podrebrice. Njegovo tijelo je sahranjeno u Franjevačkoj crkvi, gdje su pohranjeni i najstariji primjerci njegovog pismenog rada.
Književni rad.
Gunduličev pisani rad započima pisanjem pjesama i drame u stihu. Najčesći stil njegovih djela je osmerac. Njegove drame su se najčešće bavile mitološkim i književnim temama, a imale su naglašenu scenografiju, popračenu s plesom i glazbom. Nažalost, dosta je njegovih dramskih djela izgubljeno kao napr: Galatea, Kleopatra, Koraljka od Sira, Posvetilište ljuveno i Adon. Sačuvana su djela kao: Arijadna, Dijana, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Armida.
Zbog načina rada, privlačnosti epskih slika te oštrine njegovih dramskih zapleta, Ivan Gundulić je bio ispred večine pisaca svojeg vremena, pa je zbog toga dobio status “klasika“, te književnu slavu još za života.
Ivan Gundulič je naj stariji hrvatski barokni pisac. U svojim djelima bavio se je motivima prolaznosti ljudskog života. Kao krščanski pisac dokazao se je svojim djelom “Pjesni pokorne kralja Davida”, u kojoj se nalaze teološke meditativne pjesme i prepjev sedam pokornih psalama.
U Veneciji 1622. godine, izašlo prvo izdanje poeme “Suze sina razmetnoga”, koja je predstavljala novinu u sastavu starije hrvatske književnosti. Zbog ovog je djela postao uzorom drugim hrvatskim pjesnicima.
Hrvatski Narodni Preporod je proglasio Gundulića značajnim ilirskim autorom zbog njegova utjecaja na oblikovanje hrvatskog jezika, s kojim je zaslužio status kanonskog pisca starije hrvatske književnosti.
Bio je slavan več za vrijeme svoga zivota, a još i danas njegovo ime živi u rodnom gradu. Dubrovnik mu je dao veliku počast imenovanjem Gunduličevog Trga, na kojem je postavljen i njegov kip, rad hrvatskog kipara Ivana Rendiča.
Gunduličevo djelo s ponosom još i danas živi na hrvatskoj pozornici. Iz godine u godinu u njegovom Dubrovniku, za vrijeme Dubrovackih Ljetnih Igara čuju se riječi s kojima se Hrvati i danas ponose.
Kip Ivan Gundulic u Dubrovniku
U njegovoj znamenitoj “Dubravi” Ivan Gundulić je napisao:
“Himna Slobodi”
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti.
L C