Povijest Hrvatske Seljacke Stranke
Hrvatska seljacka stranka povijesno spada medju najznacajnije hrvatske politicke organizacije. Zalagala se za opcu demokratizaciju hrvatskog drustva i potpuno rjesavanje hrvatskog nacionalnog pitanja. Bila je najprihvacenija politicka stranka medju hrvatima u prvoj polovici dvadesetog stoljeca. Osnovali su je braca Antun i Stjepan Radic 1904 godine.
Stjepan Radic
Stranka je utemeljena 22 prosinca 1904 godine kao Hrvatska Pucka Seljacka Stranka. Po svojim nacelima bila je progresivna pucka stranka koja je smatrala hrvatsko seljastvo, tada ogromna vecina u hrvatskom drustvu, temelj hrvatskog naroda 1920 godine stranka mijenja ime u Hrvatska Republikanska Seljacka Stranka, a kasnije pod pritiskom vlasti, u danasnje ime Hrvatska Seljacka Stranka. Stjepan Radic rukovodi strankom od osnutka do svoje smrti, 8. kolovoza 1928 godine.
Nakon Radiceve smrti, za novog predsjednika stranke izabran je Vlatko Macek, koji tu duznost obnasa do svoje smrti 15. svibnja 1964 godine.
Nakon Macekove smrti, na stranackoj konvenciji 1965 godine, za predsjednika stranke izabran je Dr. Juraj Krnjevic, koji na toj duznosti ostaje do kraja zivota. Umro je u Londonu 9 sijecnja 1988.
Nakon uspostave neovisne drzave Hrvatske, nakon mnogih nesporazuma i stvaranja raznih frakcija, 20 svibnja 1991 godine odrzava se ujediniteljska skupstina u Kanadi, a za predsjednika u Hrvatskoj je izabran Drago Stipac, koji tu duznost obnasa do 1994 godine, kada podnosi ostavku zbog bolesti. Od 1994. godine predsjednik je Zlatko Tomcic, zatim Josip Friscic od 2005-2012 g., te Branko Hrg od 2012 do 2016 g., te Kreso Beljak od 2016 godine do danas.
Povijest HSS-a u Kanadi
Nakon atentata u Narodnoj skupstini Jugoslavije 20 lipnja 1928 godine, kada je radikal Punisa Racic ubio Djuru Basaricka i Pavla Radica, a ranio Ivana Pernara, Ivana Grandju i Stjepana Radica, koji je od posljedica umro 8 kolovoza iste godine. Taj atentat je posluzio kao povod Kralju Aleksandru I. Karadjordjevicu da uvede sestojanuarsku diktaturu, zabranivsi sve politicke stranke.
Nakon ovih zbivanja, Jugoslaviju napusta broj istaknutih clanova HSS-a, a medju njima i glavni tajnik HSS-a, Dr. Juraj Krnjevic. On se prvi put javlja hrvatskim iseljenicima u Kanadi krajem 1929 godine preko “Hrvatskog glasa” koji je u ozujku te godine pokrenuo Petar Stankovic u Winnipegu. Na osnovu veza i prepiski Dr. Juraja Krnjevica i Ing. Augusta Kosutica, s iseljenim hrvatima radja se misao o potrebi stvaranja hrvatske seljacke organizacije medju iseljenim hrvatima, preko kojih ce se nastaviti borba za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa. Najprije se osnivaju hrvatske seljacke organizacije u SAD-u, a nedugo zatim i u Kanadi.
Prva hrvatska seljacka organizacija u Kanadi osnovana je u Torontu. To je bila najveca hrvatska naseobina u ovim krajevima, a medju njima su bili i neki istaknuti clanovi koji su jos u domovini aktivno sudjelovali u hrvatskom seljackom pokretu. Glavni organizator je bio Franjo Duralija, bivsi oblasni zastupnik HSS-a, rodom iz Zumberka. Krajem 1929 godine, odrzan je sastanak, na kome je odluceno da se sazove javna osnivacka skupstina HSS-a. Skupstina je odrzana 5 sijecnja 1930 godine, na kojoj se pristupilo osnutku organizacije HSS-a u Torontu. Za predsjednika organizacije izabran je Franjo Duralija. Ovaj je ogranak djelovao godinu dana prije osnutka organazacije u Norandi, koja je bila vrlo aktivna, tako da je vec u prvoj godini uspjela izgraditi lijepi “Hrvatski Narodni Dom.”
Da osnazi sirenje ideje brace Radica, organizacija je u Torontu osnovala poseban odbor, ciji je zadatak bio osnivanje ogranaka HSS-a u drugim mjestima Kanade. Izabrani odbor pocinje posjecivati hrvatske naseobine u juznom Ontariu. Rezultati tih posjeta su osnivanje novih ogranaka “Cooksville”, “Hamilton”, “Welland”, “Windsor”, i “Sudbury”, a nedugo zatim i organizacije u Kirkland Lakeu, Schumacheru, Port Colborneu i Winnipegu. Te iste godine osnivaju se organizacije i u Vancouveru, BC, Hutsvilleu, ON, Stellartonu, NS, a iduce 1934. godine Flin Flonu, MB, i Iron Springu, Alta.
Kako je vec postojalo deset ogranaka HSS-a u Kanadi, na prijedlog Dr. Krnjevica, organizaciji u Torontu je povjerena duznost sazivanja prve glavne skupstine kanadskih organizacija HSS-a.
Prva konvencija HSS-a u Kanadi odrzana je 24, 25, 26, i 27 sijecnja 1932 godine u Torontu. Rad skupstine se odvijao u znaku protesta kanadskih hrvata protiv nasilnickog Beogradskog rezima nad hrvatskim narodom, te sa zadatkom da se pokrene osnivanje hrvatskih seljackih organizacija diljem Kanade. Na toj konvenciji izabran je i prvi glavni odbor HSS-a Kanade u koji su usli Franjo Duralija, predjsednik, Ivan Krznaric i Adam Zunac, potpredsjednici, Stanko Laus i Ivan Herceg, tajnici, a Kuzmo Kruselj i Stjepan Bradica, blagajnici. Petar Stankovic je izabran za povjerenika propagande, a “Hrvatski glas” postaje sluzbenim glasilom HSS-a Kanade.
Druga konvencija HSS-a Kanade odrzana je u Hamiltonu 6, 7, i 8 travnja 1933 godine. Na toj konvenciji su donesena “Pravila organizacija HSS-a u Kanadi,” koja su odmah stupila na snagu. Pravila su bila izradjena po uzoru na pravila iz “Seljacke sloge” i u suglasnosti sa kanadskim zakonima. Izabran je novi glavni odbor, a predsjednik je Zvonimir Restek.
Na trecoj konvenciji koja je odrzana 4, 5, i 6 travnja 1935 godine u Wellandu, uvazena su sva organizaciona pitanja HSS-a, te je donesen zakljucak da ce se svim sredstvima podupirati borba hrvatskog naroda za slobodno samoodredjenje, u kojoj neodstupno stoje iza vodje i predsjednika hrvatskog naroda Vlatka Maceka.
Sa zavrsetkom ustroja HSS-ovih organizacija u Kanadi, nastavlja se sirenje ogranaka sirem Kanade, a konvencije se odrzavaju svake trece godine.